Drašnice

Mjesto Drašnice smješteno je u uvali Svetoga Križa blizu Makarske. Mjesto se prvi put  spominje u turskom dokumentu 1523. godine. Selo je postojalo i prije, što potvrđuju srednjovjekovni stećci i ostaci sarkofaga iz rimskog doba. Župa je od davnine imala dva naselja, jedno koje je ispod brda i drugo naselje koje je pri moru, zvano Kvanj. Selo uz more, uz crkvu sv. Jure, vjerojatno je postojalo i u srednjem vijeku. O tome svjedoče brojni nalazi. 1563. tu su se sklonili franjevci iz Hercegovine s nekoliko obitelji i  prihvatili su pastorizaciju sela. Nakon nekog vremena preselili su se u Živogošće.

Gradine i gomile ostavština su Ilira, prastanovnika balkanskog poluotoka. Manji broj gomila nalazi se u priobalnom pojasu, a velika većina se nalazi u zabiokovskom pojasu gdje su smještene i gradine.

Na većem prostoru na kojem su danas maslinici, nekad je stajalo naselje iz doba rimske prevlasti.  Nedaleko od izvidničke gomile nastalo je antičko naselje.

Smatra se da su ovo naselje uništili nepoznati barbari nakon pada rimskog carstva.

Rani srednji vijek, vrijeme od osmog do jedanaestog stoljeća je manje poznato što se tiče povijesnih zbivanja na području Makarskog primorja. Pojavljuju se neke naznake koje upućuju na eventualna zbivanja. Nedaleko od tih prostora na kojem se odvijao život u rimskom periodu, početkom 12. stoljeća podiže se crkvica svetog Mihovila i to iznad susjednog mjesta Igrana.

Krajem petnaestog stoljeća, prodiru Turci u Bosnu i na taj način  uzrokuju seobu bosanskog stanovništva  koje bježi u priobalje. Među njima su bili i franjevci, koji su tako podigli crkvicu i samostan u Drašnicama. Budući da nisu navikli na žestoku buru kakva zna ponekad zapuhati podno Biokova, pobjegli su iz Drašnica u Živogošće koje je udaljeno samo desetak kilometara dalje.

U sedamnaestom stoljeću, također nedaleko od naseljenog mjesta na kojem se odvijao život, podiže se crkvica sv. Stipana. Pretpostavlja se da je na njenom mjestu već prije ležala starija crkvica. Od ostalih crkava tu su i crkve: sv. Jurja na obali, koji je ujedno i zaštitnik Drašnica, crkva sv. Kate, sv. Jurja u Sridi sela, sv. Roka na Izbicu te manja kapelica sv. Nikole u zaseoku Urlićima.

Drašnice su specifične po očuvanim kamenim kućama iz podbiokovskog pojasa, u kojem se živjelo do velikog potresa 1962. godine. Iste godine počela se graditi i Jadranska magistrala koja je uvjetovala seljenje stanovništva u priobalje. Dolazi do razvitka turizam, tako da se život preko noći preselio u priobalje.

Drašnice su mali lokalni ˝Pompeji˝, jer se u podbiokovskom pojasu može osjetiti duh vremena kakav je stoljećima bio dominantan na ovom tlu. Tu se nalaze kamene stare kuće, a ispred nekih se nalaze drevna oruđa za obradu maslina – turnji, a unutar svake kuće i dan danas se nalazi autentičan interijer tako da nas vraća u prošla vremena.

Drašnice su idealno mjesto za one koji žele mir i dalmatinski ugođaj.